Mesto gde odmaraju srca

Vessy Juli 9 2024 u 12:51
Svi blogovi


Ponekad, usred dana punog obaveza, koraka i brige za druge, pojavi se tih trenutak koji pripada samo tebi. To nije ništa veliko, nema fanfara ni svetala — ali je dragocen, jer se u njemu duša osmehuje i nalazi mir.

To mesto može biti šoljica kafe, tišina posle razgovora, prozor kroz koji ulazi zrak Sunca… a ponekad i reči prijatelja, koje kao mekani jastuk prime tvoj umor i daruju toplinu.

Tamo gde odmaraju srca, nema težine. Postoji samo lakoća osmeha, sigurnost da nisi sama i tiha radost što je život, uprkos svemu, lep baš ovako — sa svim pokretima, brigama, ali i ovakvim trenucima mira.

Život je često poput brzog voza — dani prolaze u pokretu, obaveze se smenjuju, a mi ne primećujemo koliko smo snage ostavili na stanicama kroz koje jurimo. Biti oslonac deci, prijateljima, porodici — to je najveća čast, ali i odgovornost koja zna da umori dušu.

I onda, u jednom tihom trenutku, kao da se otvore vrata u poseban prostor, mali, a tako dragocen. To mesto nije određeno mapama, ne piše u kalendaru, ne mora da bude na moru ili planini. To mesto je tamo gde srce odluči da zastane i odmori.

Nekad je to šoljica kafe koju konačno ispiješ u miru. Nekad je knjiga koja strpljivo čeka da otvoriš stranice. Nekad je prozor kroz koji Sunce nežno obasja tvoj sto. Nekad Zoki i igrice u pidžami sa kombijem i palmama, dok te ne uhvati san

 A nekad, i možda najlepše, to mesto stvori prisustvo osobe s kojom podeliš osmeh i reč.

Na tom mestu nema tereta. Nema pitanja: šta još moram? ili hoću li uspeti? Tu postoji samo lakoća — dah, osmeh, osećaj da nisi sama. To su trenuci u kojima se život ne meri onim što smo postigli, već onim što smo osetili.

I zato, kad pronađeš to mesto, zastani. Ne žuri da ga pustiš. Neka traje makar minut, dva, ili dok ti srce ne bude spremno da opet krene putem svakodnevnice. Jer to je prostor gde se rađa snaga da voliš, da brineš i da nastaviš da budeš oslonac svima koji te trebaju.

A ponekad, najlepše je znati da postoji neko s kim deliš baš taj trenutak — i da on postaje tvoje malo utočište… mesto gde odmaraju srca.