..sam se dotakla teme braka. Pa hajde da to apsolviram iz iskljućivo, moje tačke gledišta. Pošla sam za mužem u svojoj 31. godini života kao osoba koja je zaista živjela svoj đevojački život. Nisu me brinule puno priče ostalih ali opet, pazila sam da se ponašam u skladu sa svetim pravilom, da roditelji ne lome glavu o mojim "greškama". Dozvolila sam sebi da proniknem u psihu ljudi koje sam usput voljela, u fulu. Nebitno da li su bili slobodni ili zauzeti, muškarci, kao i žene, trebaju nekog da ih sasluša a da to nije istopolno društvo. Ta potreba da se otvorimo drugom polu je nešto što nosimo u sebi kao uslovni refleks i vjerujem, da tu leži kljuć svake ljubavi, u toj, ISKRENOJ komunikaciji. Upravo ti oženjeni muškarci su nosili sa sobom smislene borbe brakovnih uspona i padova, svaki na svoj način, ukazujući na model osobe koju želim za cio život. Zato pustite svoju djecu da vole, biće Vam možda nemilo, teško ili neobjašnjivo mučki, što ona žele, ali i tragaju da nauče na sopstvenim greškama. Pa iako pogriješe, lakše će naučiti da se raskrste sa tim iskustvom ako ih ne pritiskate da budu savršeni i ispravni u svemu. Sakupljajući fragmente i analizirajući svaku svoju, javnu ili pak, tajnu vezu, sastavila sam profil osobe za koju bih zaista željela da se borim svakoga dana u životu. Ali informacije nisu bile kompletne jer svaki čovjek je persona za sebe..
Kad je došao on, komunikacija je bila osnovna okosnica našeg odnosa jer smo živjeli 130 km daleko jedno od drugog. Razgovori su tekli satima, danima, mjesecima, prije nego li smo se upoznali. Pa i nakon upoznavanja smo znali zaspati jedno drugome na slušalici. Imao je brak iza sebe, kao jednu mrlju koju je htio ostaviti u prošlosti. Mučila ga je ljubomora partnerke. Iako smatra da nije neka ljepota, meni je on bio i ostao jako zgodan čovjek. I odlučili smo da stavimo sve karte na sto. To je bio jedan od najhrabrijih ali i najpametnijih poteza koje smo uradili i za kojim sam, ako ne i on, ja jako žudjela.
Bilo mi je bitno da me prihvati u cjelosti onakvom kakva jesam, otkačena, slobodna, radoznala i hrabra da probam sve što mi život ponudi, kad mi je zgodno. Par partnera sa kojima bih pokušala tu iskrenost, nisu baš lijepo podnijeli, no, svako je od drugačije legure radjen. Otvorivši sve ključaonice pandorine kutije, malo po malo, njegova ljubav je dobila druge dimenzije, a moja je bila slobodnija da se ispolji. Kad otpustiš strah, nebo je granica, jer zaista živimo pod nebeskim svodom samo.
Zato, ne plašite se da kažete onima do kojih Vam je stalo ko ste. Ako prežive, bićete neopisivo jako nagrađeni, a možda i spoznate, što je to srećan brak.
Poljubac za sve Vas!
