Možda sam pogriješila u putu ali nema veze.. Odavno sam prihvatila da nismo svi zaista savršeni i da težnja tom savršenstvu vodi više u depresiju nego u uspješnost. Šta znaći biti uspješan? Udariti par tikova na spisku glavnih stepenica života kao što su - obrazovanje, karijera, brak, roditeljstvo, seksualna orijentacija koja je in, par godišnjica i unuci? Da li je to zaista sve na šta bi trebalo pristati kada je u pitanju ovaj, možda i jedini, život?

Da budem iskrena, moji tikovi ne stoje dobro, još uvijek sam u procesu dobijanja tikova po pitanju

mnogih stavki i iskreno, svidja mi se to. Ako zaista sve u roku ostvariš, ćemu ima onda da se nadaš, da se boriš, da izgaraš? I šta je sva ova fama za brakom?

Evo reklame na sve strane, nema proizvoda, usluge ili prilike da se bude srećan ako nisi u braku ostvaren? Da li društvo namjerno marginalizuje oni koji ne stave omču braka oko vrata ili.. je to zaista još jedan konzumerizam koji obuzima novčanik ako ne i dušu modernog čovjeka? Ja volim da sam frilenser ama baš u svemu. Volim tu klizavost po kalendaru mogućnosti i svaki naredni put kada otvorim prozore i udahnem vazduh neizvjesnosti, mom libidu podiže adrenalin nevjerovatne teksture. Razigrana, visprena u duhu, uvijek za razgovor na svaku temu i maltene o svemu.. možda je ovo put da ovu svoju nestalnu pojavu, svedem u fokus koji je odavno potreban "Hariju Poteru" u meni ;)

Ukoliko Vam prija ovakva čašica monologa.. pls comment and subsrcibe i hajdemo u novu avanturicu!!!