Ajme meni, ljudi moji, moram ovo podilit jer ako ništa - možda nekom pomogne da ne ispadne budala ka ja.

Dakle, upoznala san ga slučajno - ništa posebno, malo dopisivanja, malo flerta, i ja već u glavi slažen našu playlistu za auto, imena dice, i koji ćemo kauč uzet kad budemo živili skupa.

Zvuči poznato?

U tom trenutku bila san uvjerena da "nešto postoji". Da on "osjeća isto", samo eto, ne zna to reć.

Jer znaš ono kad te pogleda baš na onaj način?

Kad ti pošalje “haha” i ti misliš da je to skrivena poruka ljubavi?

E pa, ne. To nije ljubav. To je - delusionship.

Za one koji ne znaju, “delusionship” je kao veza… samo što postoji isključivo u tvojoj glavi.

Ti si zaljubljena, ti analiziraš svaku poruku, svaku stanku u razgovoru, svaku priču koju on objavi, i misliš da ima značenje.

A zapravo - lik ni ne zna da ste vi “skoro zajedno”.

Ja san se doslovno ulovila kako prijateljici govorim:

“Ma znaš, nije još službeno, ali ima tu nešto.” I onda tjedan dana kasnije - on s drugom. I ja ostanem ka da mi je netko izbija zrak iz pluća. A realno… nismo nikad ni bili skupa.

Sad kad gledan unazad, smišno mi je, ali i malo tužno. Jer koliko puta mi žene (a i muškarci, budimo iskreni) uđemo u “odnos” koji postoji samo zato što smo ga mi stvorili u glavi?

Zato što smo gladni pažnje, ljubavi, i onog osjećaja da nekome značimo.

I onda dovoljno da ti netko napiše “dobro jutro” tri dana za redom - i eto te, već biraš outfit za godišnjicu.

Naučila san lekciju - ako moraš pogađat jeste li zajedno, niste.

Ako moraš tražit znakove, ako moraš sama sebe uvjeravat da “ima nešto”, onda vjerojatno nema.

Zato sad, kad osjetin da mi mozak opet počinje radit “romantične fanfikcije”, stanem i pitan se:

“Je li ovo stvarno, ili opet živim delusionship?”

E sad, mene zanima - jeste li vi ikad bili u takvoj “vezi”?

Onako, full uvjereni da “nešto postoji”, a ispadne da ste sve sami izmislili?

Muškarci, žene, svi - priznajte, neću vas osuđivat.

Ajde, ispričajte svoje priče u komentarima, da se svi zajedno nasmijemo i malo otreznimo od tih naših mentalnih romansi.

Jer realno - bolje da se smijemo tome, nego da opet plačemo nad nekim tko ni ne zna da smo prekinuli.