U digitalnom moru usamljenih srca, na aplikaciji "Tveni", Anin profil je zasijao na Markovom ekranu. Njena slika, sa osmijehom koji je obećavao toplinu i iskrenost, privukla ga je na prvu. Prevukao je prstom udesno. Nekoliko trenutaka kasnije, stigla je notifikacija: "Imate novo poklapanje!"

Nakon nekoliko dana ispunjenih dugim porukama koje su otkrivale zajednička interesovanja, od ljubavi prema starim filmovima do strasti za putovanjima, dogovor je pao. Naći će se u malom, ušuškanom kafiću "Aroma" u centru grada.

Kada je Marko ušao, odmah ju je prepoznao. Ana je sjedila pored prozora, a jesenje sunce joj je obasjavalo lice. Bila je još ljepša nego na slikama.

"Ana?" upitao je, iako je znao odgovor.

"Marko," nasmiješila se, a njen osmijeh je otopio i posljednju trunku nervoze koju je osjećao.

Razgovor je tekao bez napora. Pričali su o svemu i svačemu, kao da se poznaju godinama. Smijeh je ispunjavao prostor oko njihovog stola, a miris kafe miješao se sa neopipljivom hemijom koja je rasla među njima. Svaki put kada bi im se pogledi sreli, osjetili bi struju koja im je prolazila tijelom.

Vrijeme je proletjelo. Kada su završili sa kafom i krenuli napolje, hladan vazduh ih je podsjetio na stvarnost. Zastali su na uglu ulice, ne želeći da se rastanu.

"Bilo mi je prelijepo," rekla je Ana tiho, gledajući ga pravo u oči.

"I meni," odgovorio je Marko, polako joj se približavajući. Nije mogao da se odupre. Nagnuo se i nježno je poljubio. Bio je to poljubac koji je izbrisao sve sumnje, poljubac koji je bio početak nečeg velikog.

U tom trenutku, pod uličnim svjetlima koja su se upravo upalila, oboje su znali. Ono što je počelo kao slučajan klik na aplikaciji, pretvorilo se u pravu, iskrenu ljubav. Njihova priča je tek počela.