Zrela žena ne trči za dokazima ljubavi – ona ih prepoznaje u sitnicama. U toplom pogledu, u pažnji koja se ne mora naglasiti, u prisustvu koje smiruje. Njeno srce je prošlo kroz nemire mladosti, naučilo da ne gubi vrijeme na površno i sada zna – prava ljubav je mir, a ne drama.

Ona voli sebe, sa svim crtama koje život iscrtava na njenom licu i u njenom karakteru. Nema potrebe da se poredi, da se takmiči, da dokazuje svoju vrijednost. Jer zrela žena zna da je ljepota u samopouzdanju, a snaga u prihvatanju sebe takve kakva jeste.

U njenom hodu nema žurbe, ali ima sigurnosti. U njenom osmijehu nema skrivene nesigurnosti, već otvorenosti i topline. Kada voli, voli duboko, svjesno, bez igara i maski. Kada grli, grli tako da čovjek poželi ostati u tim rukama zauvijek.

Zrela, bez kompleksa, ona je žena koja zna šta želi, ali još važnije – zna šta neće. I zato je njena ljubav najdragocjenija: jer dolazi slobodno, bez straha, bez potrebe da se nešto prikrije. To je ljubav koja daje, a ne traži cijenu.

Takva žena nije zatvoreno poglavlje, nego najljepša knjiga u kojoj svaka stranica otkriva novu nijansu života. Pored nje, čovjek shvata da ljubav nikad ne zastarijeva – samo postaje istinitija.