Osjećaš povezanost. Tu posebnu vezu.
Sklad.
Osjetiš kad ti je duša doma.
Iako dom nije mjesto, nego osjećaj.
Osjetiš rečeno bez riječi.
I čuješ dušu kako mirno diše. Opušteno.
Odmara…
A srce se topi od miline.
Jer duša dušu prepoznaje.
Riječju, djelom, toplinom.
Pogledom, povjerenjem, iskrenošću…
Osjetiš tu privrženost.
Neizbježno.
Duša dušu nađe.
Čini se slučajno. A nikad nije slučajno.
I osjećaj je kao da si oduvijek tu, iako nisi.
A ustvari se odavno poznajete.
I dogovorili ste se nekad prije da ćete se sresti.
Biti jedni drugima učitelji, usmjerenje, podrška.
Doći si u pravo vrijeme na pravom mjestu.
S pravom riječju, djelom.
I unijeti jasnoću, ukazati na rješenje, osvijetliti put.
Biti si ono što smo si došli biti.
Jedni drugima ogledala unutrašnjeg stanja.
Zajedno proživjeti iskustvo života.
Biti i bol i radost.
I rana i lijek.
I mrak i svjetlost.
A na kraju mudrost…
Zato s povjerenjem prati tu nit.
Koja će te dovesti do svojih.
Koji mogu biti blizu, a i na kraj svijeta.
I ništa vam ne može stati na put. I spriječiti da se sretnete.
Da se osjetite.
Jer jednom dogovoreno mora biti ostvareno.
Neizbježno.
