Znaš, dragi moj internet udvaraču, počinjem vjerovati da je “Čovječe, ne ljuti se” igra napravljena baš za vas. Samo što ste vi je pogrešno shvatili. Umjesto da pomjerate figurice s osmijehom i malo strpljenja, vi udarate šakom po stolu čim neko ne skoči u vaše naručje na prvi “hej, ljepotice” koji pošaljete.

Da se razumijemo - ne, nije mi kompliment kad mi u 23:47 napišeš “što si sama?”, “da te ugrijem?”, ili “imaš li dečka?”. I ne, neću ti “samo malo poslati sliku”.

Kad kulturno odgovorim da nisam zainteresirana, vi odjednom iz princa postanete žabac: “A ko te uopće nešto pitao?”, “Uobražena si”, “Sve ste iste”.

Oh, dušo, vjeruj - nismo sve iste. Samo ne želimo trošiti vrijeme na nekog kome se ego raspadne čim ne dobije što je zamislio.

Ima nečeg fascinantnog u toj vašoj osjetljivoj muškosti. Prvo sam vam “prelijepa”, “posebna”, “žena snova”, a dvije minute kasnije “hladna”, “bezobrazna”, “nadmena”.

To vam je, pretpostavljam, onaj emocionalni rollercoaster koji vozite svaki put kad vam neko ne odgovori na poruku.

Zato, čovječe - ne ljuti se.

Ne ljuti se što ne želim biti dio tvoje kolekcije “seen” poruka.

Ne ljuti se što biram mir umjesto drame.

Ne ljuti se što sam dovoljno žena da kažem “ne”, i dovoljno iskrena da to mislim.

I molim te, ne ljuti se što te neću popraviti. Nisam servis za polomljene emocije.

Da, volim ljubav. Volim one prave poruke - ne one iz kalkulatora zavođenja, već one koje mirišu na istinu, na pažnju, na iskren osmijeh. Volim muškarce koji znaju stati iza svojih riječi, a ne se sakriti iza blokiranja čim ne dobiju željeni odgovor.

Zato, kad sljedeći put napišeš nešto “slatko”, pa ne dobiješ “srce” zauzvrat - ne pucaj.

Udahni, nasmij se, i shvati: možda negdje postoji djevojka kojoj će to tvoje “hej” značiti svemir.

Ali to nisam ja. I to je sasvim u redu.

Čovječe, ne ljuti se.

Igraj pošteno.

Jer ako ne znaš gubiti s osmijehom - ne zaslužuješ ni da pobijediš ženu poput mene.