
Pre par godina sam tri nedelje dopisivala se sa profilom koji na kraju nije postojao bar ne kao osoba koju sam mislila da poznajem. Slike profesionalnog modela, priča koja je zvučala isuviše savršeno, i na kraju izgovor da kamera "ne radi" baš svaki put kad predložim video poziv. Trebalo je da mi to bude znak mnogo ranije.
Otad sam postala malo detektiv, priznajem. Prva stvar koju proverim jeste da li profil ima samo profesionalne, gotovo modne fotografije, bez ijedne obične slike iz svakodnevice kafe, prijatelja, nereda u sobi, bilo čega stvarnog. Realni ljudi retko imaju samo savršene slike.
Druga stvar: kako sagovornik reaguje kad predložiš video poziv. Nervoza je normalna, svi smo malo nesigurni pred kamerom. Ali stalno izbegavanje, nedelju za nedeljom, uz nove i nove izgovore, to više nije nervoza nego obrazac.
Treća stvar, možda najvažnija: brzina kojom priča prelazi na emocije. Ako neko posle tri dana dopisivanja počne da priča o "sudbini" i "vezi kakvu nikad nije imao", to je crvena zastavica, ne romantika. Prava povezanost gradi se sporije od toga.
Na platformama kao što je Tveni gde postoji verifikacija i zajednica koja prati pravila, rizik je manji, ali zdrav oprez nikad ne škodi. Bolje sto puta proveriti nego jednom se razočarati.